Treba kušati

Delta rijeke Neretve jedinstvena je regija s nevjerojatnom koncentracijom prirodnih ambijenata na malom području. Neretva, lijepa zelena rijeka najprije teče krškim krajolikom, stjenovitim i suhim, te ulazi u veliko močvarno područje puno života, vode i plodnog tla. Zatim ulazi u Jadransko more, a slatkovodne vrste ustupaju mjesto morskim ribama i drugim morskim organizmima. U ovoj nevjerojatnoj regiji priprema hrane vrlo je važna i ljudi su od nje stvorili umjetnost. Najpoznatije remek-djelo ove umjetnosti je neretvanski brudet – jedinstveno jelo pripremljeno od neretvanskih jegulja i žaba. Ovo izuzetno ukusno i zdravo jelo, kuhano s umakom od vina i rajčice i umjereno začinjeno, natjerat će vas da potražite više svaki put kad ga probate.

Hrvatska je bogata prirodnim ljepotama i nalazi se na križanju povijesti. To je san svakog putnika, a povrh svega to je zemlja za proizvodnju vina. U Hrvatskoj se proizvodi izvrsno vino, posebno u posljednja dva desetljeća.

Nevjerojatan je podatak da u Hrvatskoj raste čak 130 autohtonih sorti grožđa. Iz tih razloga Hrvatsku posjećuju mnogi ljubitelji hrane i vina koji žele iskusiti najbolje što Hrvatska može ponuditi. Kako bi se što lakše snašli u Hrvatskoj, pretražuju sve restorane, barove i vinsku ponudu kako ne bi propustili nijedno važno mjesto.

Hrvatsko vino privuklo je svjetsku pozornost 1996. godine kada su istraživanja pokazala da je poznato crno vino iz Kalifornije, Zinfandel, genetski srodno hrvatskim sortama grožđa Crljenak Kaštelanski i Tribidrag. Danas malo ljudi ne prepoznaje poznata imena hrvatskih vina. Posjećivanje vinograda postalo je vrlo popularno zajedno s degustacijama vina i kušanjem autohtone kuhinje. Najbolja vina proizvode se u regijama Istra, Slavonija i Hrvatsko zagorje te na poluotoku Pelješcu gdje posjetitelji mogu probati najbolja crna i bijela hrvatska vina.

Najpoznatije hrvatsko vino, plavac mali, čije grožđe raste na južnim padinama poluotoka Pelješca, poznato je u cijelom svijetu. Duboki korijen čini ga otpornim na sušu i bolest, a kvaliteti pridonose smeđe karbonatno tlo te izvrsna insolacija izravno od sunca i mora. Okus je čaroban, vino je puno željeza, s visokim postotkom alkohola, mirisno je i najčešće tamnocrvene boje.

Podrijetlom s Korčule, Pošip se zbog svojih iznimnih vrijednosti i kvaliteta može nazvati kraljem bijelih vina. Također, Pošip je prvo vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom. Vino je zlatnožute boje s visokim postotkom alkohola (13-14,5%) i punog i prepoznatljivog okusa s aromom suhih marelica i smokava. Preporuča se čuvati na temperaturi od 12-14 ° C. Vino se najbolje slaže s ribom, školjkama i bijelim mesom, što najčešće preporučuju korčulanski restorani u kojima možete uživati ​​u ovom ukusnom vinu.

Vino graševina karakteristično je za kontinentalnu Hrvatsku i vino je koje se najviše konzumira u Hrvatskoj. Sa svojom slamnato žutom bojom i iznimnom suhoćom najbolje se slaže s tjesteninom, sirevima i ribom te mesnim jelima.

Soparnik je tradicionalno jelo Poljičke republike, područja koje se protezalo južno od Splita do Omiša. Savršeno prikazuje povijesne i klimatske i vegetacijske karakteristike područja.

Soparnik kao dijetna hrana govori o skromnosti i siromaštvu ljudi te o okrutnoj i škrtoj prirodi između Mosora i Jadranskog mora..

Obična blitva, luk, maslinovo ulje, sol i češnjak umotani u najobičnije tijesto od brašna i vode stvaraju pravu gastronomsku deliciju. To je prvo hrvatsko jelo koje je uspjelo završiti na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Brendiranje Sopranika otišlo je toliko daleko da je samo pitanje vremena kada će završiti na popisu UNESCO-a.

Dalmatinski pršut je gastronomski specijalitet stvoren sušenjem mesa stražnjih (ponekad prednjih) nogu svinje na dimu i buri. Zbog svog specifičnog okusa i neobičnog načina dobivanja smatra se jednim od najoriginalnijih proizvoda hrvatske kuhinje, a samim time postao je nezaobilazan dio turističke ponude ne samo u Dalmaciji već i u ostatku Hrvatske.

Slavonija je najistočnija hrvatska regija, daleko od Mediterana, s vlastitom kontinentalnom kuhinjom i tradicionalnim gastronomskim specijalitetima. Hrana se potpuno razlikuje od one na obali, puno teža i s puno začina.

Najpoznatija mesna poslastica Slavonije bez sumnje je kulen. Duga tradicija, pomalo tajni recept, pažljivo odabrana svinjetina i začini, osnovne su karakteristike ovog ukusnog zalogaja. Slavonci su izuzetno ponosni na dugu tradiciju proizvodnje kulena, tako da s vremenom postaje znak identifikacije i regije i ljudi. Treba zaraditi porciju kulena; danas se služi samo u posebnim prilikama, najdražim gostima, i postao je izuzetno cijenjen poklon. Razlog tome je vrlo složen i zahtjevan proizvodni proces. Proces traje nekoliko mjeseci i uključuje niz specifičnih tehnoloških postupaka povezanih s proizvodnjom svinja i tehnologijom prerade mesa, s tim da se osnovni postupak i sastojci temelje na dugoj tradiciji. Slavonski kulen uveden je na Popis zaštićene kulturne baštine Republike Hrvatske.

Još jedan slavonski specijalitet je fiš paprikaš, vrsta gulaša od slavonskih slatkovodnih riba poput šarana, soma i smuđa. Tradicionalno se kuha u loncima koji vise na otvorenoj vatri, tradicionalno je jako začinjen crvenom paprikom, a zanat kuhanja fiš paprikaša ponos je slavonskih žena i muškaraca.

Istra je regija s klimom koja je najoptimalnija za ljude. Nije ni čudo što ima tako dugu povijest i bogatu baštinu. To je sigurno jedno od najboljih mjesta za život na ovoj planeti. Kao da je sve to nedovoljno, priroda je Istri podarila još jedan prekrasan dar – tartufe. To je delikatesa u kojoj se uživalo tisućama godina i još uvijek je jedna od najcjenjenijih u svjetskoj gastronomiji. Tartufe je vrlo teško pronaći i rastu u samo u nekoliko zemalja Europe. Imaju vrlo specifičan miris i okus koji obogaćuje svaku hranu s kojom se kombinira. I bijeli i crni tartuf mogu se naći u Istri u trokutu između gradova Pazin, Buje i Buzet. Oni su podzemne gljive i mogu se naći uz pomoć posebno dresiranih pasa.

Pečena purica s mlincima tradicionalno je jelo dijela Hrvatske oko glavnog grada Zagreba. To je najčešća hrana obiteljskih okupljanja i priprema se u božićno vrijeme, uglavnom za božićni ručak. Sastojci za izradu mlinca su brašno, voda i sol, a po želji se dodaju i jaja. Suhe, hrskave listove mlinca treba razdvojiti na male komadiće i staviti u kipuću vodu da omekšaju. Zatim se ocijede i stave u masnoću pečenog mesa da upije okus pečene puretine. Puretina je najbolja ako se dulje peče na nižim temperaturama, tako da ostane sočna i ukusna.